O mjestu Šljivoševci

Neki običavaju nazvati Slavoniju plodnim šljivama i to s pravom, jer u svakom mjestu i svakom dvorištu rode šljive. Prema hrvatskoj riječi «šljiva», smatra se, da je zbog obilja šljiva i ovo selo dobilo ime Šljivoševci.

To je mjesto spadalo sa svojim filijalama pod župu Valpovo, premda je dosta udaljena. Godine 1764. ili 1767. dobilo je vlastitog svećenika franjevca, a 1781. dijecezanog svećenika. (dijeceza grč.- gospodarstvo, kućanstvo; upravljanje). Tri filijale Radikovci, Golinci i Poreč ova je župa izgubila tako da je formirana 1789. nova župa Radikovci. Sada župa Šljivoševci ima još tri filijale; Beničanci, Kućanci i Lacići u kojima je u prvom mjestu postojao vlastiti svećenik u 14 st; 1333. god. Ivan svećenik de Benchen platio 49 banovaca itd.

Godine 1738 nalazila se u Šljivoševcima bogomolja duga 4 koraka, pokrivena daskama, s drvenim stolom bez oltara, posvećena Sv. Marku Evanđ. Broj duša bio je 1OO. No vizitator je još zabilježio: «Postoji izvan ovog sela Šljivoševaca crkva Sv. Grgura , udaljena četvrt sata hoda od sela, sva zidana, s čitavim pobočnim zidovima, bijela kao da je sad okrečena. Ima zidani oltar tj. Menzu, crkva je duga 5O stopa, široka 2O, te ju treba pokriti, za što već postoji šindra, no zbog siromaštva puka ne može se platiti majstor, krovopokrivač, za što bi bilo dovoljno 2OO forinti. U ono doba to je koštalo četiri velika dukata , ili četiri lijepe krave.

Godine 1754. vizitacija veli da je u Šljivoševcima stara crkva obnovljena u novije vrijeme čvrstim materijalom, posvećena Sv. Grguru naučitelju crkve. Ima jedan oltar s lijepom slikom zaštitnika, a postoje još 2 zidane menze. Vjernici ovog sela svoje mrtve sahranjuju kraj crkve Sv. Grgura, što je zabranjeno oko 1850. godine.
Župska crkva u Šljivoševcima izgorila je 1819. g. od puščanog metka ispaljenog na golubove. Zgarište je stajalo do 1822.g. a za to vrijeme se služba božja držala u Lacićima. No 1822. g. je blagoslovljena nova crkva u Šljivoševcima, duga 12, a široka 5,5 hvati. Godine 1867. stavljen je lim na toranj, a 1874. je sva obnovljena.
Godine 1754. u Šljivoševcima bilo je 174 duše.

Od prezimena, koja potječu iz ovog Sela, spominju se Azenići, a podrijetlo im je iz Šljivoševaca. U proteklih sto godina najviše Azenića rođeno je u tom Selu, gdje se svaki sedmi stanovnik prezivao Azenić. U Hrvatskoj sada živi oko dvjesto Azenića, u oko sedamdesetpet domaćinstava. Najviše Azenića živi u Šljivoševcima (60), Velikoj Gorici (20), Našicama (15) i Donjem Miholjcu (15). Azenići sada žive u devet županija.

Prezime Lacović nalazimo vrlo rijetko u Hrvatskoj, i smatra se da potječu iz Šljivoševaca.

Kusturići su u pravilu Hrvati iz Šljivoševaca. U proteklih sto godina najviše Kusturića rođeno je u Šljivoševcima, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Kusturić. Najviše Kusturića živi u Šljivoševcima (30), Miholjačkom Poreču (25), Valpovu (15), Tenji (10) i Zagrebu (10).

Koprivanci su hrvati iz Šljivoševaca, u proteklih sto godina, najviše Koprivanaca rođeno je u Šljivoševcima, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Koprivanac. Sada Koprivanci žive u više od trideset domaćinstava, u Šljivoševcima (35), Zagrebu ( 8), Gabošu (7), Našicama (6) i Vinkovcima (5).

Prezime Drašinac nosi tek pokoja osoba u Hrvatskoj, a najvjerovatnije potječu iz Šljivoševaca.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Šljivoševce dolaze nova prezimena. Prezime Drčec. Drčeci su Hrvati iz okolice Novog Marofa. U prošlih sto godina najviše Drčeca rođeno je u Podrutama, gdje se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Drčec. U Hrvatskoj danas živi oko sto Drčeca u oko četrdesetpet domaćinstava. Najviše u Novom Marofu i Podrutama.

Kovačići su većim dijelom Hrvati iz Zagreba, a vrlo rijetko i Srbi iz okolice Daruvara. U proteklih sto godina najviše Kovačića rođeno je u Čelini kod Omiša, gdje se svaki stanovnik prezivao Kovačić. Danas u Hrvatskoj živi oko jedanaest tisuća Kovačića, u oko četiri tisuće domaćinstava.Danas najviše Kovačića živi u Zagrebu (1900).

Jagići su Hrvati iz okolice Krapine, a po nekim izvorima iz Dalmacije. U proteklih sto godina najviše Jagića rođeno je u Lovreća Selima kraj Pregrade gdje se svaki četvrti stanovnik prezivao Jagić. Danas živi oko tisuću Jagića u više od tristopedeset domaćinstava.

Žigići su pretežno Srbi iz okolice Korenice, a često Hrvati iz okolice Našica. Danas u Hrvatskoj živi oko petsto Žigića u više od dvjesto domaćinstava. Danas najviše Žigića živi u Zagrebu (110), Korenici kraj Otočca (45), Donjoj Motičini (25), Našicama (25) i Rijeci ( 15).

Patajci su Hrvati većim dijelom iz okolice Našica. U prošlih sto godina najviše Patajaca rođeno je u Donjoj Motičini gdje se svaki četrdeseti stanovnik prezivao Patajac. Najviše Patajaca danas živi u Našicama (25), Zagrebu (15), Donjoj Motičini (10). Osijeku (10), i Pleternici (7).

Vukovići su većim dijelom Hrvati iz okolice Slunja, a po nekim podacima iz okolice Brinja. Rijetko su Crnogorci i Srbi iz okolice Vrlike. U proteklih sto godina najviše Vukovića rođeno je u Saborskom, gdje se svaki peti stanovnik prezivao Vuković. Danas u Hrvatskoj živi oko jedanaest tisuća Vukovića, u oko četiritisuće domaćinstava. Danas najviše Vukovića živi u Zagrebu (1300), Splitu (500), Babinoj Gredi (350), Karlovcu (300) i Rijeci (250).

Karapetrići su Hrvati iz okolice Orahovice. U proteklih sto godina najviše Karapetrića rođeno je u Zdencima, pokraj Orahovice, i Šaptinovcima pokraj Našica, gdje se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Karapetrić. Danas u Hrvatskoj živi oko sto Karapetrića u oko četrdeset domaćinstava. Danas Karapetrići žive u 16 općina i 19 naselja. Najviše ih živi u Zagrebu (20), U Đurđenovcu (20), Osijeku (20), Valpovu (7) i Sesvetama (6).

Jurišići, su gotovo svi Hrvati dobrim dijelom iz Hercegovine, a vrlo rijetko i Srbi iz okolice Orahovice. U proteklih sto godina najviše Jurišića rođeno je u Hercegovačkoj općini Posušje, gdje se svaki pedeseti stanovnik prezivao Jurišić. U Hrvatskoj danas živi oko četiri tisuće Jurišića u više od tisućupetsto domaćinstava (pedesetiosmo prezime po brojnosti). Jurišići danas žive u svim Hrvatskim županijama, a najviše u Zagrebu (750), Splitu (300), Rijeci (170), Slavonskom Brodu (120), i u Osijeku (90).
Ovi materijali čuvaju se u povjesnom arhivu u Osijeku.
Korišteni su podaci iz knijge Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, i romana «Žrtva» Janka Matka.